ideoloska instrumentalizacija foss-a i pravosudja
Fikret Muslimovic | Novi Horizonti br/str. 46 «Slučaj Pogorelica» iz drugog ugla
«Slučaj Pogorelica» rezultat je opasnih ideoloških i političkih sukoba koji su se prema ratnim agresorskim ciljevima odvijali pred rat, tokom agresije na RBiH a nastavljaju se i poslije uspostave Dejtonskog mira. Montirani sudski proces «Pogorelica» jasno ilustrira da su u ideološkim i političkim nasrtajima na BiH, korišteni i još uvijek se koriste različiti sadržaji borbe, od oružanih, u ratu, koji su sa sobom nosili najveće rizike za živote ljudi, njihova materijalna, kulturna i duhovna dobra, pa do subverzivnih, podrivačkih i psihološko-propagandnih, i u ratu i u miru, koji nose rizike za najveće vrijednosti političkog, patriotskog, moralnog i duhovnog karaktera. Nekoliko godina pred rat, agresivni ideološki i politički napadi na državnu posebnost BiH počeli su poprimati sve prljavije, gnusnije i žešće forme, dok konačno nisu prerasli u klasičnu oružanu agresiju - rat, kada je oružana borba bila dominantan oblik ideoloških i političkih sukoba. «Slučaj Pogorelica» jasno ilustrira kako se, u godinama poslije rata, u BiH nastavljaju predratni i ratni ideološki i politički sukobi u kojima se perfidno, bezobzirno i drsko i dalje primjenjuju najprljavije, najgnusnije pa i vruće forme agresivnog ponašanja protiv državnog identiteta BiH, političkog subjektiviteta i opstojnosti Bošnjaka kao naroda. Sve to, ovdašnju situaciju drži u stanju političke i sigurnosne neizvjesnosti, jer je, poslije oružane agresije, na sceni subverzivo podrivačka agresija, a «Pogorelica» je paradigma te agresije.
U oružanoj agresiji na RBiH, glavna meta bili su fizička opstojnost građana, a naročito Bošnjaka, te njihove materijalne i duhovne vrijednosti. U poslijeratnoj ideološkoj i političkoj borbi na meti su političke, patriotske, moralne i duhovne vrijednosti bitne za državni identitet BiH, političku pa i fizičku opstojnost Bošnjaka. Takve vrijednosti su: pravedan karakter naše borbe u odbrani BiH; pravedni politički temelji na kojima su građene oružane snage BiH - Armija RBiH i policija; dostojanstvo političkih faktora i raznih autoriteta koji su brinuli o organizaciji borbe u odbrani BiH od agresije. Za te vrijednosti, montažom sudskog procesa «Pogorelica», želi se pokazati da nisu ono što ustvari jesu i što mi o njima argumentirano govorimo, već da su odbrambene snage BiH utemeljene na nepravednoj, terorističkoj ideologiji i politici takozvanog islamskog fundamentalizma, da su tu politiku, navodno slijedili politički faktori koji su organizirali oružane snage RBiH - Armiju RBiH i policiju, da je ta politika bila realna prijetnja Srbima i Hrvatima, da je kao takva bila u osnovi uzroka rata u BiH, a da su srpske i hrvatske oružane formacije u BiH branile svoje narode ugrožene ekstremnim islamskim fundamentalizmom i da je zbog svega toga u BiH bio građanski rat. To je ideološka, politička i psihološko-propagandna konstrukcija kojom se želi rehabilitacija odgovornih za agresiju na RBiH, genocid i zločine. To je konstrukcija kojom se zločinački žele okriviti nevine žrtve a zaštititi i opravdati inspiratori i izvršioci zločina. Na toj konstrukciji montiran je sudski proces «Pogorelica». Ta montaža velika je operacija u subverzivno-podrivačkom ratu protiv BiH i Bošnjaka, velika jer ima ciljeve strateškog značaja, a pokrenula je glomazan potencijal - od političke agenture do onih zbunjenih u ideološkoj i političkoj infiltraciji na tlu BiH i šire.
Pred rat, tokom oružane agresije na RBiH i nakon Dejtonskog sporazuma, propagande koje su se odvijale pod kontrolom ideologa i sljedbenika Miloševićevog i Tuđmanovog režima, koristile su se tezama o takozvanom islamskom fundamentalizmu, te o odgovornosti i krivnji bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Značajan dio tih teza koriste i montažeri sudskog procesa «Pogorelica». Ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima sadrže čitav sistem ideja, predstava i pojmova o odgovornosti i krivnji takozvanih islamskih fundamentalista i bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Izgradili su opsežan psihološko-propagandni instrumentarij za prenošenje svoje ideologoije preko različitih oblika društvene svijesti: u politici, moralu, nauci, umjetnosti i religiji. Osposobili su brojne «misionare» kao nosioce, propagatore i branitelje svojih ideologija o krivnji takozvanih islamskih fundamentalista i bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Na teritoriji BiH oformili su političke patrije, uspostavili i usmjerili čitav niz institucija u oblastima obrazovanja, kulture, privrede, religije, informiranja i slično, čiji je zadatak da, eksplicitno i inplicitno, prenose već spomenutu ideologiju. Te aktivnosti sastavni su dio ratnih planova za agresiju na RBiH. Prema tim planovima, strategija subverzivno-podrivačkog djelovanja protiv BiH putem ideološke i političke infiltracije osnova je za montiranje procesa «Pogorelica».
Vrhunac njihovih uspjeha u ideološkoj infiltraciji na tlu BiH je pridobijanje nekih intelektualaca: Bošnjaka, Srba i Hrvata koji ne prihvataju ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima, da radi svojih dnevno političkih potreba, a u stanju intelektualne zbunjenosti, prihvate dijelove tih ideologija, dijelove koji se odnose na odgovornost i krivnju takozvanih islamskih fundamentalista i bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Za ideologe i sljedbenike Miloševićevog i Tuđmanovog režima važno je da što veći broj takvih intelektualaca iz reda sva tri konstitutivna naroda, iako u osnovi ne prihvataju njihove ideologije, ipak postoje i djeluju unutar državnih, političkih, kulturnih, obrazovnih, odgojnih, informativnih i drugih institucija, gdje će objašnjavati da su takozvani islamski fundamentalisti i bošnjački politički faktori, podjednako kao SDS i HDZ, odgovorni i krivi za rat u BiH. Ta ravnoteža odgovornosti i krivnje, stavljena je u usta i nekim Bošnjacima, Srbima i Hrvatima koji u osnovi ne prihvataju velikodržavne ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima, njihova je optimalna ambicija, jer bi bilo suviše kontraefekata ako bi još radikalnije pretjerivali očekujući da oni govore da su jedino islamski fundamentalisti i bošnjački politički faktori odgovorni i krivi za rat, a da Miloševićev i Tuđmanov režim sa svojim osloncima u BiH u tom smislu nemaju krivnje i odgovornosti. Slučaj «Pogorelica» je produkt političke strategije izjednačavanja, odnosno ravnoteže odgovornosti i krivnje za rat u BiH, što je stepenica u političkoj ambiciji prebacivanja, u tom pogledu, potpune odgovornosti i krivnje na takozvane islamske fundamentaliste i bošnjačke političke faktore. Jer, kada, naprimjer neki Bošnjaci eksplicitno govore o istoj odgovornosti SDS, HDZ i SDA, onda se takva priča kao argument u rukama ideologa Miloševićevog i Tuđmanovog režima koristi za tumačenja da takve teze, samim tim što ih iznose i Bošnjaci, argumentiraju kako su faktički, za rat u BiH odgovorni jedino već spomenuti krivci. Teška je ali i realna ocjena da neki intelektualci, bez obzira iz kojeg naroda dolaze u osnovi ne prihvataju ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima, ali po logici izjednačavanja odgovornosti, napadaju autoritete i vrijednosti odbrane BiH, nisu svjesni ukupne perfidnosti agresorske ideološke infiltracije na tlu BiH, nisu shvatili dimenzije poslijeratnih ideoloških sukoba, pa se distanciraju od nužnog angažiraja radi afirmacije i zaštite autoriteta i vrijednosti odbrane BiH. Tako su i sami ojačali retrogradnu spoljnu ideološku infiltraciju na tlu BiH.
U pojmovnom pristupu, za ideologe Miloševićevog i Tuđmanovog režima, islamski fundamentalisti i bošnjački politički faktori - odgovorni i krivi za rat u BiH - su svi oni koji predstavljaju glavne autoritete odbrane RBiH, a to su: Armija RBiH i policija kao oružane snage odane legalnim autoritetima vlasti - Predsjedništvu RBiH, Parlamentu i Vladi RBiH, gospodin Alija Izetbegović i SDA kao politička partija na vlasti koji su na bazi svoje odgovornosti u vršenju vlasti imali ključnu ulogu u organizaciji odbrane RBiH. Ti autoriteti i vrijednosti odbrane BiH, po ideologijama Miloševićevog i Tuđmanovog režima, kroz propagandu maksimalno se vulgariziraju i tretiraju kao simboli takozvanog islamskog fundamentalizma i terorizma. Montiranje sudskog procesa «Pogorelica» gnusan je sažetak takvog vulgariziranja, sažetak koji im koristi kao povod za održavanje potrebnog im propagandno-subverzivnog intenziteta u vrijeme koje cijelom slučaju daje karakter pomaganja u odbrani optuženih eksponenata Tuđmanovog i Miloševićevog režima na Haškom sudu i pomaganja da se devalvira tužba BiH protiv SRJ.
U drastično bezobzirnoj političkoj borbi unutar BiH na političku scenu isplivali su brojni politički faktori koji u odnosu prema BiH imaju patriotske političke programe, ali neki od njih imaju politički nezrele, kontraverzne, moralno zapuštene, obrazovno nekompententne, karijerizmom isfrustrirane nezadovoljne lidere koji su se na političkoj sceni ponašali po instiktima mržnje i bolesnih ambicija, željni obračuna s onima koje su okrivljavali za sve ono što su željeli a nisu ostvarili. Takvi su, nažalost, dolazili i na vlast. Zaslijepljeni dnevnopolitičkim kalkulacijama, zaboravili su na programe svojih političkih partija i na svoje patriotske obaveze. Činilo im se da je politički profitabilno da se u ličnim političkim obračunima autoriteti odbrane BiH okvalificiraju kao nosioci islamskog fundamentalizma, ekstremizma i terorizma, te da tako kompromitiraju političke faktore i nosioce odbrane BiH, odvoje narod od njih, pridobiju glasače, ojačaju svoju političku poziciju i steknu imidž povijesno zaslužnih za borbu protiv apstraktnih islamskih nacionalista, fundamentalista i terorista. Tome je bitno doprinijela klima koja je vladala u svijetu povodom terorističkih napada na vitalne objekte u Vašingtonu i Njujorku 11. 9. 2001. godine. To su lideri koji nisu znali slijediti ni programe svojih političkih partija, a kamoli koncipirati i realizirati vlastitu ideologiju. Oni faktički nemaju svoje specifične ideologije i politike. Oni prihvataju svaku ideologiju i politiku koja im daje izgleda za uspjeh u dnevnopolitičkim obračunima u kojima su se okomili na autoritete i vrijednosti odbrane BiH. Do toga su ih dovele bolesne političke ambicije. Želi se vjerovati, da su rijetkost oni koje je do toga mogao dovesti i status političkih agenata, ili pak i jedno i drugo. Samo time se može objasniti što oni, baš kao i najžešći ideolozi i sljedbenici Miloševićevog i Tuđmanovog režima, faktički zastupaju iste propagandne teze protiv faktora odbrane BiH. Ušli su u politički ambijent koji ih najviše kompromitira pred narodom i pred poviješću, jer su se faktički služili ideologijom i politikom najvećih neprijatelja BiH i najodgovornijih krivaca za genocid i masovne zločine izvršene u agresiji na RBiH. Montiranje sudskog procesa «Pogorelica» ulazak je u moralni i politički ambis te kompromitacije.
U tim okvirima treba razmatrati ideološku instrumentalizaciju FOSS-a i pravosuđa u BiH. Dimenzije te instrumentalizacije srazmjerne su stepenu ideološke i političke infiltracije iz centara koji su dirigirali političkim procesima, ratovima, psihološko-propagandnim i subverzivno podrivačkim operacijama protiv državne posebnosti BiH i političkog subjektiviteta bošnjačkog naroda. Moć da se montira sudski proces «Pogorelica» i da taj proces nanese veliki udarac ugledu BiH, ugledu Bošnjaka, ugledu faktora odbrane BiH, ličnom i porodičnom dignitetu mnogih pojedinaca i njihovih porodica, a posebno onih koji su zbog lažnih optužbi za terorizam i špijunažu proveli 5 mjeseci u zatvorskim ćelijama, ukazuje da je ideološka infiltracija protiv državne posebnosti BiH i protiv političkog subjektviteta Bošnjaka, veoma duboka i široka. Ko u lancu te infiltracije, što svjesno što nesvjesno, može sam sebe identificirati po tome u kojoj je mjeri osjećao zadovoljstvo što su montiranjem procesa «Pogorelica», napaćenom ali ponositom bošnjačkom narodu stavljeni na teret terorizam, El-Kaida i Bin Laden s kojima ovdašnji ljudi, oni koji su organizirali pravednu i veličanstvenu odbranu od zla, nemaju nikakve veze. Zbog montiranja afera tipa «Pogorelica», štete su ogromne. Do prije nekoliko godina, kad se u najudaljenijim dijelovima svijeta spominjala BiH, izazivane su pozitivne asocijacije na veličanstvenu, pravednu borbu protiv zla. Sada su te asocijacije pomjerene prema ružnim pojmovima terorizam, El-Kaida, Bin Laden i slično. U tome je najveća šteta, ali ne treba zapostaviti ni brojne kolateralne štete. Jedna od njih je u tome što je patriotski orijentirana socijaldemokratija na ovim prostorima bitno okaljana, jer su upravo njeni lideri intonirali sramni slučaj «Pogorelica», optužujući rukovodne faktore odbrane BiH da su sastavni dio globalnog terorizma. Pokazalo se da je kriza socijaldemokratije u BiH kompleksna: i ideološka, i politička, i liderska. Ova posljednja, liderska kriza je najteža. Nije afirmiran dovoljno politički zreo, odvažan, obrazovan i iskusan lider koji bi bio dostojan progresivne socijaldemokratske ideologije i naprednog socijaldemoktratskog političkog programa. Utrkujući se u vulgarnim napadima na autoritete i vrijednosti odbrane BiH, mnogi lideri koji su se kitili socijaldemokratijom nisu imali moralne, duhovne, političke i ljudske snage da političkom konkurentu priznaju postignuti rezultat, vrlinu, vrijednost i zasluge. Onaj ko ne može priznati drugome vrijednost, zaista je moralno tijesan. Začuđujuće je da nisu imali snage priznati takve vrijednosti ni faktorima odbrane BiH, samim tim što treba vjerovati da su i oni bili njihov sastavni dio i što na rezultatima koje su postigli faktori i autoriteti odbrane BiH i oni temelje svoju egzistenciju, jer i njih ne bi bilo da nije bilo takvih autoriteta i vrijednosti odbrane BiH. Nažalost, kroz slučaj «Pogorelica», oni su te autoritete i vrijednosti optužili za terorizam, čime su udovoljili ideološkim i političkim neprijateljima BiH i nosiocima zla u agresiji na BiH.
Socijaldemokratiju u BiH revitalizirat će onaj lider koji bude imao toliko političke zrelosti, lične, moralne i duhovne snage da izusti sljedeće: «Alija Izetbegović je genijalan političar jer je u najtežim predratnim, ratnim i poratnim vremenima u BiH pokazao odgovornost u borbi za opstojnost BiH kao zajednice ravnopravnih naroda i građana. SDA je politički faktor koji je obnašajući vlast u najtežim vremenima uspio mobilizirati patriotske potencijale u odbranu BiH i afirmirati demokratske vrijednosti kojima je očuvana podrška međunarodne zajednice. Prema tome, SDA nije isto što su oni koji su bili u funkciji agresije na BiH. Armija RBiH i policija ponos su svih iskrenih patriota, jer su svoje borbene vrijednosti temeljili i gradili na univerzalno ljudskim i moralnim vrijednostima dobra radi efikasne borbe protiv zla». Kad izgovore te riječi opet će biti prostora da kritikuju SDA, da se s njom politički nadmeću, da od nje i preuzimaju vlast, ali da pri tome ne prelaze prag iza koga dovode u pitanje svoj moralni, politički i patriotski dignitet. Kao što se očekuje izvinjenje nekih lidera Srbije i Hrvatske za agresiju i posljedice genocida u BiH, tako treba očekivati i izvinjenje političkih lidera onih partija čiji su se raniji lideri, ili sadašnji kad siđu sa političke scene, utrkivali u napadima na autoritete i vrijednosti odbrane BiH. Trebaju se izvinuti građanima BiH. Bilo bi uljudno da i za slučaj «Pogorelica» uslijedi slično izvinjenje koje bi bilo neka satisfakcija za žrtve tog montiranog sudskog procesa. To su ujedno i putevi čišćenja BiH od ideološke i političke infiltracije koju su postigli Miloševićev i Tuđmanov režim i njihovi sljedbenici nakon njihovog fizičkog silaska s političke scene.
«Slučaj Pogorelica» samo je jedan u nizu argumenata koji pokazuju da se ideološka i politička borba u BiH odvija na veoma niskom i primitivnom nivou. Ukorijenjen je aferaški stil i nivo političke borbe u kome su tračevi, laži, obmane, podvale, prevare i manipulacije neprovjerenim informacijama osnovna preokupacija mnogih lidera. Visok stupanj ideološke i političke infiltracije u političku strukturu BiH po mjeri ideologa i sljedbenika Miloševićevog i Tuđmanovog režima, djeluje kao sila inercije, otpor da se politička borba u BiH dovede na viši nivo koji afirmira zrelost političkih faktora i lidera, zrelost koja je primjerena težini političkih i društvenih problema koje treba rješavati. Dok se ne otklone takvi otpori i sile inercije koje održavaju najprimitivniju logiku političke komunikacije, ideološka instrumentalizacija institucija BiH, ne samo obavještajnih službi i pravosuđa bit će realnost, a manifestacije te realnosti građani ove zemlje će osjećati kao opću stagnaciju i prijetnju njihovoj sigurnosti
Ideološkom instrumentalizacijom FOSS-a i pravosuđa kroz montiranje sudskog procesa «Pogorelica» pogaženi su elementarni profesionalni standardi koji se odnose na te oblasti državnog organiziranja. Jednostavno, nije bilo moguće da te institucije u tretiranju slučaja «Pogorelica» jednovremeno, kumulativno ispoštuju i profesionalne principe i zahtjeve koji su sadržani u ideološkoj konstrukciji koja je podrazumijevala da se izmisle, falsificiraju i montiraju sadržaji optužbi. Profesionalni principi su obavezivali na istinu, a ideološka konstukcija je nalagala laž. Najodgovrniji funkcioneri u FOSS i pravosuđu su se na štetu svog profesionalnog dostojanstva, ali i na štetu općih vrijednosti, odlučili udovoljiti unakaženim dnevnim političkim potrebama. Tako je došlo do toga da se gomila neprovjerenih, netačnih i nepouzdanih operativnih saznanja u FOSS-u, uzme u procesni tretman, pa je po njima pokrenut i krivični postupak. FOSS nije kriv što je raspolagao takvim podacima, ali je ta služba bila odgovorna da ih svojim metodama provjeri, prije nego bilo koji detalj kojim raspolaže prezentira ostalim institucijama, državnim autoritetima i medijima. Kad je predmet došao u ruke pravosuđa, brzo se moglo uočiti da su optužbe lažne i tendenciozne. Međutim, za sve žrtve sudskog procesa «Pogorelica» nesretna je okolnost što i u pravosuđu odlučujuću riječ imaju pojedinci koji su više naklonjeni ideololškim i političkim zahtijevima iz centara koji djeluju protiv autoriteta odbrane BiH, nego što su obzirni prema svom profesionalnom kodeksu.
Pravosuđe može raditi kako hoće, donositi odluke kakve hoće, odugovlačiti proces koliko hoće, ali niko na ovom svijetu ne može dokazati da su rukovodne strukture i autoriteti odbrane BiH činili bilo šta što se može tretirati terorizmom, iz prostog razloga što smo mi, u svom ideološkom, političkom, moralnom i ljudskom bitku, protiv svakog zla, pa i protiv terorizma, a to smo i dokazali. Ovaj okrugli sto je simbol poruke da će Udruženje za zaštitu tekovina odbrane BiH u ostvarivanju svoje uloge, afirmirati visoke standarde političke zrelosti i odgovornosti. Ne ulazeći u političku borbu i ne svrstavajući se na stranu bilo koje pojedinačne stranke, nalazit ćemo načina da građanima BiH ukažemo na nosioce, sadržaje i metode subverzivno podrivačkog djelovanja koje se realizira putem napada na autoritete i vrijednosti odbrane BiH. Ko učestvuje u demokratskoj političkoj borbi i misli realno nas neće zanemariti.
Napomena: Ovo izlaganje prezentirano je na okruglom stolu na temu: Ugrožavanje tekovina borbe u «slučaju Pogorelica»; 14. aprila 2003.; Dom Armije u Sarajevu; organizator: Udruženje za zaštitu tekovina odbrane BiH.)
«Slučaj Pogorelica» rezultat je opasnih ideoloških i političkih sukoba koji su se prema ratnim agresorskim ciljevima odvijali pred rat, tokom agresije na RBiH a nastavljaju se i poslije uspostave Dejtonskog mira. Montirani sudski proces «Pogorelica» jasno ilustrira da su u ideološkim i političkim nasrtajima na BiH, korišteni i još uvijek se koriste različiti sadržaji borbe, od oružanih, u ratu, koji su sa sobom nosili najveće rizike za živote ljudi, njihova materijalna, kulturna i duhovna dobra, pa do subverzivnih, podrivačkih i psihološko-propagandnih, i u ratu i u miru, koji nose rizike za najveće vrijednosti političkog, patriotskog, moralnog i duhovnog karaktera. Nekoliko godina pred rat, agresivni ideološki i politički napadi na državnu posebnost BiH počeli su poprimati sve prljavije, gnusnije i žešće forme, dok konačno nisu prerasli u klasičnu oružanu agresiju - rat, kada je oružana borba bila dominantan oblik ideoloških i političkih sukoba. «Slučaj Pogorelica» jasno ilustrira kako se, u godinama poslije rata, u BiH nastavljaju predratni i ratni ideološki i politički sukobi u kojima se perfidno, bezobzirno i drsko i dalje primjenjuju najprljavije, najgnusnije pa i vruće forme agresivnog ponašanja protiv državnog identiteta BiH, političkog subjektiviteta i opstojnosti Bošnjaka kao naroda. Sve to, ovdašnju situaciju drži u stanju političke i sigurnosne neizvjesnosti, jer je, poslije oružane agresije, na sceni subverzivo podrivačka agresija, a «Pogorelica» je paradigma te agresije.
U oružanoj agresiji na RBiH, glavna meta bili su fizička opstojnost građana, a naročito Bošnjaka, te njihove materijalne i duhovne vrijednosti. U poslijeratnoj ideološkoj i političkoj borbi na meti su političke, patriotske, moralne i duhovne vrijednosti bitne za državni identitet BiH, političku pa i fizičku opstojnost Bošnjaka. Takve vrijednosti su: pravedan karakter naše borbe u odbrani BiH; pravedni politički temelji na kojima su građene oružane snage BiH - Armija RBiH i policija; dostojanstvo političkih faktora i raznih autoriteta koji su brinuli o organizaciji borbe u odbrani BiH od agresije. Za te vrijednosti, montažom sudskog procesa «Pogorelica», želi se pokazati da nisu ono što ustvari jesu i što mi o njima argumentirano govorimo, već da su odbrambene snage BiH utemeljene na nepravednoj, terorističkoj ideologiji i politici takozvanog islamskog fundamentalizma, da su tu politiku, navodno slijedili politički faktori koji su organizirali oružane snage RBiH - Armiju RBiH i policiju, da je ta politika bila realna prijetnja Srbima i Hrvatima, da je kao takva bila u osnovi uzroka rata u BiH, a da su srpske i hrvatske oružane formacije u BiH branile svoje narode ugrožene ekstremnim islamskim fundamentalizmom i da je zbog svega toga u BiH bio građanski rat. To je ideološka, politička i psihološko-propagandna konstrukcija kojom se želi rehabilitacija odgovornih za agresiju na RBiH, genocid i zločine. To je konstrukcija kojom se zločinački žele okriviti nevine žrtve a zaštititi i opravdati inspiratori i izvršioci zločina. Na toj konstrukciji montiran je sudski proces «Pogorelica». Ta montaža velika je operacija u subverzivno-podrivačkom ratu protiv BiH i Bošnjaka, velika jer ima ciljeve strateškog značaja, a pokrenula je glomazan potencijal - od političke agenture do onih zbunjenih u ideološkoj i političkoj infiltraciji na tlu BiH i šire.
Pred rat, tokom oružane agresije na RBiH i nakon Dejtonskog sporazuma, propagande koje su se odvijale pod kontrolom ideologa i sljedbenika Miloševićevog i Tuđmanovog režima, koristile su se tezama o takozvanom islamskom fundamentalizmu, te o odgovornosti i krivnji bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Značajan dio tih teza koriste i montažeri sudskog procesa «Pogorelica». Ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima sadrže čitav sistem ideja, predstava i pojmova o odgovornosti i krivnji takozvanih islamskih fundamentalista i bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Izgradili su opsežan psihološko-propagandni instrumentarij za prenošenje svoje ideologoije preko različitih oblika društvene svijesti: u politici, moralu, nauci, umjetnosti i religiji. Osposobili su brojne «misionare» kao nosioce, propagatore i branitelje svojih ideologija o krivnji takozvanih islamskih fundamentalista i bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Na teritoriji BiH oformili su političke patrije, uspostavili i usmjerili čitav niz institucija u oblastima obrazovanja, kulture, privrede, religije, informiranja i slično, čiji je zadatak da, eksplicitno i inplicitno, prenose već spomenutu ideologiju. Te aktivnosti sastavni su dio ratnih planova za agresiju na RBiH. Prema tim planovima, strategija subverzivno-podrivačkog djelovanja protiv BiH putem ideološke i političke infiltracije osnova je za montiranje procesa «Pogorelica».
Vrhunac njihovih uspjeha u ideološkoj infiltraciji na tlu BiH je pridobijanje nekih intelektualaca: Bošnjaka, Srba i Hrvata koji ne prihvataju ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima, da radi svojih dnevno političkih potreba, a u stanju intelektualne zbunjenosti, prihvate dijelove tih ideologija, dijelove koji se odnose na odgovornost i krivnju takozvanih islamskih fundamentalista i bošnjačkih političkih faktora za rat u BiH. Za ideologe i sljedbenike Miloševićevog i Tuđmanovog režima važno je da što veći broj takvih intelektualaca iz reda sva tri konstitutivna naroda, iako u osnovi ne prihvataju njihove ideologije, ipak postoje i djeluju unutar državnih, političkih, kulturnih, obrazovnih, odgojnih, informativnih i drugih institucija, gdje će objašnjavati da su takozvani islamski fundamentalisti i bošnjački politički faktori, podjednako kao SDS i HDZ, odgovorni i krivi za rat u BiH. Ta ravnoteža odgovornosti i krivnje, stavljena je u usta i nekim Bošnjacima, Srbima i Hrvatima koji u osnovi ne prihvataju velikodržavne ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima, njihova je optimalna ambicija, jer bi bilo suviše kontraefekata ako bi još radikalnije pretjerivali očekujući da oni govore da su jedino islamski fundamentalisti i bošnjački politički faktori odgovorni i krivi za rat, a da Miloševićev i Tuđmanov režim sa svojim osloncima u BiH u tom smislu nemaju krivnje i odgovornosti. Slučaj «Pogorelica» je produkt političke strategije izjednačavanja, odnosno ravnoteže odgovornosti i krivnje za rat u BiH, što je stepenica u političkoj ambiciji prebacivanja, u tom pogledu, potpune odgovornosti i krivnje na takozvane islamske fundamentaliste i bošnjačke političke faktore. Jer, kada, naprimjer neki Bošnjaci eksplicitno govore o istoj odgovornosti SDS, HDZ i SDA, onda se takva priča kao argument u rukama ideologa Miloševićevog i Tuđmanovog režima koristi za tumačenja da takve teze, samim tim što ih iznose i Bošnjaci, argumentiraju kako su faktički, za rat u BiH odgovorni jedino već spomenuti krivci. Teška je ali i realna ocjena da neki intelektualci, bez obzira iz kojeg naroda dolaze u osnovi ne prihvataju ideologije Miloševićevog i Tuđmanovog režima, ali po logici izjednačavanja odgovornosti, napadaju autoritete i vrijednosti odbrane BiH, nisu svjesni ukupne perfidnosti agresorske ideološke infiltracije na tlu BiH, nisu shvatili dimenzije poslijeratnih ideoloških sukoba, pa se distanciraju od nužnog angažiraja radi afirmacije i zaštite autoriteta i vrijednosti odbrane BiH. Tako su i sami ojačali retrogradnu spoljnu ideološku infiltraciju na tlu BiH.
U pojmovnom pristupu, za ideologe Miloševićevog i Tuđmanovog režima, islamski fundamentalisti i bošnjački politički faktori - odgovorni i krivi za rat u BiH - su svi oni koji predstavljaju glavne autoritete odbrane RBiH, a to su: Armija RBiH i policija kao oružane snage odane legalnim autoritetima vlasti - Predsjedništvu RBiH, Parlamentu i Vladi RBiH, gospodin Alija Izetbegović i SDA kao politička partija na vlasti koji su na bazi svoje odgovornosti u vršenju vlasti imali ključnu ulogu u organizaciji odbrane RBiH. Ti autoriteti i vrijednosti odbrane BiH, po ideologijama Miloševićevog i Tuđmanovog režima, kroz propagandu maksimalno se vulgariziraju i tretiraju kao simboli takozvanog islamskog fundamentalizma i terorizma. Montiranje sudskog procesa «Pogorelica» gnusan je sažetak takvog vulgariziranja, sažetak koji im koristi kao povod za održavanje potrebnog im propagandno-subverzivnog intenziteta u vrijeme koje cijelom slučaju daje karakter pomaganja u odbrani optuženih eksponenata Tuđmanovog i Miloševićevog režima na Haškom sudu i pomaganja da se devalvira tužba BiH protiv SRJ.
U drastično bezobzirnoj političkoj borbi unutar BiH na političku scenu isplivali su brojni politički faktori koji u odnosu prema BiH imaju patriotske političke programe, ali neki od njih imaju politički nezrele, kontraverzne, moralno zapuštene, obrazovno nekompententne, karijerizmom isfrustrirane nezadovoljne lidere koji su se na političkoj sceni ponašali po instiktima mržnje i bolesnih ambicija, željni obračuna s onima koje su okrivljavali za sve ono što su željeli a nisu ostvarili. Takvi su, nažalost, dolazili i na vlast. Zaslijepljeni dnevnopolitičkim kalkulacijama, zaboravili su na programe svojih političkih partija i na svoje patriotske obaveze. Činilo im se da je politički profitabilno da se u ličnim političkim obračunima autoriteti odbrane BiH okvalificiraju kao nosioci islamskog fundamentalizma, ekstremizma i terorizma, te da tako kompromitiraju političke faktore i nosioce odbrane BiH, odvoje narod od njih, pridobiju glasače, ojačaju svoju političku poziciju i steknu imidž povijesno zaslužnih za borbu protiv apstraktnih islamskih nacionalista, fundamentalista i terorista. Tome je bitno doprinijela klima koja je vladala u svijetu povodom terorističkih napada na vitalne objekte u Vašingtonu i Njujorku 11. 9. 2001. godine. To su lideri koji nisu znali slijediti ni programe svojih političkih partija, a kamoli koncipirati i realizirati vlastitu ideologiju. Oni faktički nemaju svoje specifične ideologije i politike. Oni prihvataju svaku ideologiju i politiku koja im daje izgleda za uspjeh u dnevnopolitičkim obračunima u kojima su se okomili na autoritete i vrijednosti odbrane BiH. Do toga su ih dovele bolesne političke ambicije. Želi se vjerovati, da su rijetkost oni koje je do toga mogao dovesti i status političkih agenata, ili pak i jedno i drugo. Samo time se može objasniti što oni, baš kao i najžešći ideolozi i sljedbenici Miloševićevog i Tuđmanovog režima, faktički zastupaju iste propagandne teze protiv faktora odbrane BiH. Ušli su u politički ambijent koji ih najviše kompromitira pred narodom i pred poviješću, jer su se faktički služili ideologijom i politikom najvećih neprijatelja BiH i najodgovornijih krivaca za genocid i masovne zločine izvršene u agresiji na RBiH. Montiranje sudskog procesa «Pogorelica» ulazak je u moralni i politički ambis te kompromitacije.
U tim okvirima treba razmatrati ideološku instrumentalizaciju FOSS-a i pravosuđa u BiH. Dimenzije te instrumentalizacije srazmjerne su stepenu ideološke i političke infiltracije iz centara koji su dirigirali političkim procesima, ratovima, psihološko-propagandnim i subverzivno podrivačkim operacijama protiv državne posebnosti BiH i političkog subjektiviteta bošnjačkog naroda. Moć da se montira sudski proces «Pogorelica» i da taj proces nanese veliki udarac ugledu BiH, ugledu Bošnjaka, ugledu faktora odbrane BiH, ličnom i porodičnom dignitetu mnogih pojedinaca i njihovih porodica, a posebno onih koji su zbog lažnih optužbi za terorizam i špijunažu proveli 5 mjeseci u zatvorskim ćelijama, ukazuje da je ideološka infiltracija protiv državne posebnosti BiH i protiv političkog subjektviteta Bošnjaka, veoma duboka i široka. Ko u lancu te infiltracije, što svjesno što nesvjesno, može sam sebe identificirati po tome u kojoj je mjeri osjećao zadovoljstvo što su montiranjem procesa «Pogorelica», napaćenom ali ponositom bošnjačkom narodu stavljeni na teret terorizam, El-Kaida i Bin Laden s kojima ovdašnji ljudi, oni koji su organizirali pravednu i veličanstvenu odbranu od zla, nemaju nikakve veze. Zbog montiranja afera tipa «Pogorelica», štete su ogromne. Do prije nekoliko godina, kad se u najudaljenijim dijelovima svijeta spominjala BiH, izazivane su pozitivne asocijacije na veličanstvenu, pravednu borbu protiv zla. Sada su te asocijacije pomjerene prema ružnim pojmovima terorizam, El-Kaida, Bin Laden i slično. U tome je najveća šteta, ali ne treba zapostaviti ni brojne kolateralne štete. Jedna od njih je u tome što je patriotski orijentirana socijaldemokratija na ovim prostorima bitno okaljana, jer su upravo njeni lideri intonirali sramni slučaj «Pogorelica», optužujući rukovodne faktore odbrane BiH da su sastavni dio globalnog terorizma. Pokazalo se da je kriza socijaldemokratije u BiH kompleksna: i ideološka, i politička, i liderska. Ova posljednja, liderska kriza je najteža. Nije afirmiran dovoljno politički zreo, odvažan, obrazovan i iskusan lider koji bi bio dostojan progresivne socijaldemokratske ideologije i naprednog socijaldemoktratskog političkog programa. Utrkujući se u vulgarnim napadima na autoritete i vrijednosti odbrane BiH, mnogi lideri koji su se kitili socijaldemokratijom nisu imali moralne, duhovne, političke i ljudske snage da političkom konkurentu priznaju postignuti rezultat, vrlinu, vrijednost i zasluge. Onaj ko ne može priznati drugome vrijednost, zaista je moralno tijesan. Začuđujuće je da nisu imali snage priznati takve vrijednosti ni faktorima odbrane BiH, samim tim što treba vjerovati da su i oni bili njihov sastavni dio i što na rezultatima koje su postigli faktori i autoriteti odbrane BiH i oni temelje svoju egzistenciju, jer i njih ne bi bilo da nije bilo takvih autoriteta i vrijednosti odbrane BiH. Nažalost, kroz slučaj «Pogorelica», oni su te autoritete i vrijednosti optužili za terorizam, čime su udovoljili ideološkim i političkim neprijateljima BiH i nosiocima zla u agresiji na BiH.
Socijaldemokratiju u BiH revitalizirat će onaj lider koji bude imao toliko političke zrelosti, lične, moralne i duhovne snage da izusti sljedeće: «Alija Izetbegović je genijalan političar jer je u najtežim predratnim, ratnim i poratnim vremenima u BiH pokazao odgovornost u borbi za opstojnost BiH kao zajednice ravnopravnih naroda i građana. SDA je politički faktor koji je obnašajući vlast u najtežim vremenima uspio mobilizirati patriotske potencijale u odbranu BiH i afirmirati demokratske vrijednosti kojima je očuvana podrška međunarodne zajednice. Prema tome, SDA nije isto što su oni koji su bili u funkciji agresije na BiH. Armija RBiH i policija ponos su svih iskrenih patriota, jer su svoje borbene vrijednosti temeljili i gradili na univerzalno ljudskim i moralnim vrijednostima dobra radi efikasne borbe protiv zla». Kad izgovore te riječi opet će biti prostora da kritikuju SDA, da se s njom politički nadmeću, da od nje i preuzimaju vlast, ali da pri tome ne prelaze prag iza koga dovode u pitanje svoj moralni, politički i patriotski dignitet. Kao što se očekuje izvinjenje nekih lidera Srbije i Hrvatske za agresiju i posljedice genocida u BiH, tako treba očekivati i izvinjenje političkih lidera onih partija čiji su se raniji lideri, ili sadašnji kad siđu sa političke scene, utrkivali u napadima na autoritete i vrijednosti odbrane BiH. Trebaju se izvinuti građanima BiH. Bilo bi uljudno da i za slučaj «Pogorelica» uslijedi slično izvinjenje koje bi bilo neka satisfakcija za žrtve tog montiranog sudskog procesa. To su ujedno i putevi čišćenja BiH od ideološke i političke infiltracije koju su postigli Miloševićev i Tuđmanov režim i njihovi sljedbenici nakon njihovog fizičkog silaska s političke scene.
«Slučaj Pogorelica» samo je jedan u nizu argumenata koji pokazuju da se ideološka i politička borba u BiH odvija na veoma niskom i primitivnom nivou. Ukorijenjen je aferaški stil i nivo političke borbe u kome su tračevi, laži, obmane, podvale, prevare i manipulacije neprovjerenim informacijama osnovna preokupacija mnogih lidera. Visok stupanj ideološke i političke infiltracije u političku strukturu BiH po mjeri ideologa i sljedbenika Miloševićevog i Tuđmanovog režima, djeluje kao sila inercije, otpor da se politička borba u BiH dovede na viši nivo koji afirmira zrelost političkih faktora i lidera, zrelost koja je primjerena težini političkih i društvenih problema koje treba rješavati. Dok se ne otklone takvi otpori i sile inercije koje održavaju najprimitivniju logiku političke komunikacije, ideološka instrumentalizacija institucija BiH, ne samo obavještajnih službi i pravosuđa bit će realnost, a manifestacije te realnosti građani ove zemlje će osjećati kao opću stagnaciju i prijetnju njihovoj sigurnosti
Ideološkom instrumentalizacijom FOSS-a i pravosuđa kroz montiranje sudskog procesa «Pogorelica» pogaženi su elementarni profesionalni standardi koji se odnose na te oblasti državnog organiziranja. Jednostavno, nije bilo moguće da te institucije u tretiranju slučaja «Pogorelica» jednovremeno, kumulativno ispoštuju i profesionalne principe i zahtjeve koji su sadržani u ideološkoj konstrukciji koja je podrazumijevala da se izmisle, falsificiraju i montiraju sadržaji optužbi. Profesionalni principi su obavezivali na istinu, a ideološka konstukcija je nalagala laž. Najodgovrniji funkcioneri u FOSS i pravosuđu su se na štetu svog profesionalnog dostojanstva, ali i na štetu općih vrijednosti, odlučili udovoljiti unakaženim dnevnim političkim potrebama. Tako je došlo do toga da se gomila neprovjerenih, netačnih i nepouzdanih operativnih saznanja u FOSS-u, uzme u procesni tretman, pa je po njima pokrenut i krivični postupak. FOSS nije kriv što je raspolagao takvim podacima, ali je ta služba bila odgovorna da ih svojim metodama provjeri, prije nego bilo koji detalj kojim raspolaže prezentira ostalim institucijama, državnim autoritetima i medijima. Kad je predmet došao u ruke pravosuđa, brzo se moglo uočiti da su optužbe lažne i tendenciozne. Međutim, za sve žrtve sudskog procesa «Pogorelica» nesretna je okolnost što i u pravosuđu odlučujuću riječ imaju pojedinci koji su više naklonjeni ideololškim i političkim zahtijevima iz centara koji djeluju protiv autoriteta odbrane BiH, nego što su obzirni prema svom profesionalnom kodeksu.
Pravosuđe može raditi kako hoće, donositi odluke kakve hoće, odugovlačiti proces koliko hoće, ali niko na ovom svijetu ne može dokazati da su rukovodne strukture i autoriteti odbrane BiH činili bilo šta što se može tretirati terorizmom, iz prostog razloga što smo mi, u svom ideološkom, političkom, moralnom i ljudskom bitku, protiv svakog zla, pa i protiv terorizma, a to smo i dokazali. Ovaj okrugli sto je simbol poruke da će Udruženje za zaštitu tekovina odbrane BiH u ostvarivanju svoje uloge, afirmirati visoke standarde političke zrelosti i odgovornosti. Ne ulazeći u političku borbu i ne svrstavajući se na stranu bilo koje pojedinačne stranke, nalazit ćemo načina da građanima BiH ukažemo na nosioce, sadržaje i metode subverzivno podrivačkog djelovanja koje se realizira putem napada na autoritete i vrijednosti odbrane BiH. Ko učestvuje u demokratskoj političkoj borbi i misli realno nas neće zanemariti.
Napomena: Ovo izlaganje prezentirano je na okruglom stolu na temu: Ugrožavanje tekovina borbe u «slučaju Pogorelica»; 14. aprila 2003.; Dom Armije u Sarajevu; organizator: Udruženje za zaštitu tekovina odbrane BiH.)
(sura Et-Tewba 111. ajet)